Prvo da pojasnim, kakva je ovo komunikacija.

Dakle radi se o komunikaciji između dve ili više osoba koja nije u realnom vremenu.

Primer real time komunikacije: Ti kažeš, napišeš nešto, osoba/e, to čuju ili vide i odgovore ti. Druga osoba čuje ili vidi tvoj odgovor, pa se i ona uključi u komunikaciju, itd...

E sad u "no real time" komunikaciji, vreme je neograničeno dugo, tako da odgovor možeš da dobiješ i odmah ali i posle nekog vremena, dana, meseci, godina... To su recimo knjige, blogovi, youtube snimci, i mnogi drugi načini izražavanja osećanja, mišljenja, stavova, želja itd. Tada je u prvom planu ideja i sadržaj, dok je komunikacija neznatna i uglavnom misaona (kad preispitujemo svoje impresije). Mane ove komunikacije su upravo vreme čekanja, sporost reagovanja i nedostatak motivacije, jer nema nikog da recimo "provuče neku šalu", već se sve svodi na ideju i sopstvenu impresiju.

Prednosti su upravo posvećenost, doslednost i istrajnost.

Tokom ispoljavanja sopstvenih impresija ili da kažemo mišljenja, ne vodite računa o tome ko će kako da reaguje, već se trudite da budete iskreni pre svega sa sobom, pa tek onda pred drugima. A kad dođe vreme i ako dođe, neko će to primiti k znanju, usvojiti ili odbaciti...itd..