Evo me, tri metra od zida. Evo me u tuđini svoga mira. Evo me na pločniku sam, na kiši bez kišobrana. Evo me, doleteh da ti poklonim stih. Da mi san na oči dođe, da ne mislim na njih. Na proklete reči i pesme. Na talase i more. Na balkanske kanonade, na topove i pione. Dođoh samo da ti napišem stih, pa da letim. Zajedno s tobom, do neba. Do ptica koje skrivaju krila, do tuđine, kao da moja si bila. Laku noć!