Priznajem lepa si
ali nije moja ljubav zbog lepote
 
Teško je razumeti
one koje je mučio prezir
 
Teško je voleti
i ići protiv sebe
nekoj se posvetiti
tako ubijam sebe
 
Tvoj život je lak
sama to znaš bolje od mene
 
Nemoj misliti da tražim razumevanje
Ono što imaš, ono što možeš
kazaće se samo
 
A neke me mrze
jer ih ne navodim na zlo
 
Nema te koja može prevariti sebe
nema ni mene
znam koliko mogu.
Meni se zvezde rugaju
 a mesec plače
 
u zoru prestaju
svi izgubljen snovi
 
Već se predugo budim
kao po kazni
a snova se nesećam
da bi o tom pričao
 
I volim noć
nije bitno da li sam sam
da li sam negde sa društvom
 
Volim kad počinje san
o tome sam maštao.
Ne umem te lagati
ne umem ti prići
 
Ne znam da osetim
tvoje stradanje
 
Puno je toga
iskrilo u meni
 i samog boga
nisam prepoznao
 
Kako se desi
da potoneš do dna
i šta su gresi
 
zašto sam ih priznao
 
Nije po tvome
nije po meni
 
i sve je na svome
mnogo sam voleo.
Tvoja lepota
postoji da zavara trag
 
Moja samoća
tuga je
 
Velika šansa
na korak od vremena
 
Sanjam isti san
da sam sam
 
Teško se bori
verovao nikom
 
Neću da znam za bol
 
I uvek iste
kapi na prozoru
 
Čujem im reči
zbog nas plakaju.
 
Dole na jugu
u dubokom moru
dole u kraju
gde me ne znaju
 
Na vrhu sveta
kao na dnu
još uvek planeta
jedina.
Ubijaš lagano
reči nestaju
 
svuda po gradu
lica istine
 
a sve stane
kao na stranu
 a pogledom traži
novo ćutanje
 
Sipaj mi viski
nek ide sve
u ovoj stiski
suza prestaće
 
A onda na kraju
kad jutro okupa grad
kad sve se svede
na to
 
beskrajno ludilo
 
i nekad reči nemaju kraj
ali po nekad vidim oči tvoje
 
pune su boje i nadanja
Sami sa svima
sami bez nas
u glavi tišina
 
od nje tražim spas.

Blatnjavi put
korak ni malo lak

u srcu bol beznađa

po stoti put pijem za nas
a gubim sve

prosto bilo je

U mom kraju
ko da ne znaju

i sve prođe

na svoje dođe

Beskrajna nit
vuče me

a tako lako
kad smeh prekrije lice

kad imaš sa kim
da se smeješ gluposti.