Znate onu uzrečicu: "Ne mogu, mrzi me." Pa ja pitam, šta je tA mržnja? Da li je isto kada kažete, parafraziram, on/ona me mrzi i kad kažete prosto, mrzi me. Da li je pravo pitanje šta te mrzi, ili ko te mrzi. Niko na to ne može odgovoriti. Zato kad nešto ne želiš da radiš, ne treba da kažeš mrzi me, nego ne mogu, ne želim, neću. Ili pak da pitaš zašto. A ono "mrzi me". To ti je nešto nebesko, neprocenjivo i nedokučeno. Ako si religiozan, pomisli kako te bog mrzi, ako nisi, pomisli kako te priroda mrzi. Ali sve to nije tačno. Niko tebe, mene, ne mrzi. Mi jednostavno nemamo volje da bilo šta radimo, ako ne vidimo vajdu. A da li akcionar ume da ti objasni tvoju vajdu. Ume, ali neće, da ga ne bi matirao i ostvario svoju vajdu. I uvek kada sam mislio da gubim, ja sam pobeđivao i uvek kada sam mislio da pobeđujem ja sam gubio. Zato, ako misliš na sebe, znaj da si luzer i gubitnik. a ja? Da li sam ja gubitnik, luzer?