sećam se slike ja, u gradu prolaznika. Nesmunjivo lice sudbine. Pleše na cesti. Soba sva od duvana. Kuhinja bez prostora. studentska soba. U glavi slika. Stari cimeri. Moje ludilo. Bez svesti sam dočekao jutro. Ali bilo je lepo. Na kraju, negde na kraju. Upoznadoh nekog čudaka. njegove pesme nisam razumeo. On ih je uporno pisao. Ni jednu reč u glavu ne stavih. A evo me sad pravim iste kopije. I beskraj i svemir. I sve uzalud. Mlado detinjstvo. Sudbina prolaznika. a noću u rupi kod Peđe, igramo karte i pravimo lom. Krenuli smo u grad, ja sam mislio idemo na nebo. I muzika beše dobra i lepa. Alkohol mi uzima reči. Sedela si kraj mene. A bila si ko zna gde. Nisam te čuo. Nisam te video. Ne bih te prepoznao. Rasplinuo sam se kao vetar. I mislim da me znaš, nemoj me znati. Pusti da budemo stranci.