13 Februar, 2012 17:12
Uspeh se gradi godinama. Šta je vrhunac uspeha? Kad si sam i svoj. Kada duboko u sebi znaš da možeš, ali nećeš. Pravi si Čak Noris, jebo ti ja mater. Uvek znaš kuda, uvek znaš kako. Za tebe ne postoje pare, za tebe ne postoji zima, leto, ti imaš svet kakav poželiš. Uploviš u misao i bog otac ne može da te pronađe. Trebaš svima. Skup si ko đavo. Niko ne zna šta misliš. Niko ne zna da li si dobar ili loš. Sam bog. Potpuno si se pretvorio u misteriju, u misao. Tvoje telo pluta od vasione, do vasione. Svi te previdjaju, svi ti život predviđaju. Nesvesno, pomogneš dobro i zlo. I opet si na nogama. Ko zna gde. Ko zna kad. Ti ne pričaš ni sa vazduhom. Ti si našao nešto veće, jače. Tebe ne muči molitva, tebe ne muči bes. I nisi mi idol. Ja samo evo rime slažem. Nikada bez nje, nikada sam, u zatvoru vreme otkucava. Na nebu đavli povileneli. U pesku magla doziva. Prodati misao, prodati strah. Uzbudi vetrove obala. Samo za bol, samo za jad. Gore u paklu, duša čemerna.




