Jel volite vi Tomu Zdravkovića? Zamislite. Šta bi ste pričali s njim? Ne verujem da bi mogao nešto smešno da vam kaže. Pognuo bi glavu, pogledao čašu, oko sebe, zaspao u san, ili bi plakao. Žalio, sebe, boga, prošlost, budućnost. A da li volite njegove pesme? E, to je nešto. Duša vremena, duša svih nas, i zdravih i bolesnih. Ljubav za sva vremena. A pogledajte onda ove naše pesnike, koji pišu, koji se satiru pisući. Tu su i priče. I priče i pesme. I stihovi. I sve je tu. a opet, nemaju ništa. Da, progutali su svet. Jedna cigara, kafa, rakija, nešto i u stomak...i to je sve. A želeli su mnogo. sanjali su samo materijalno. sanjali su pare, ženske, gole, obučene, harem. Život, moć. sve su to sanjali, odsanjali, preživeli, neki nisu. I sad se baš odmaraju. Ponekad mi dođu u san, ali ne znam, možda me zajebu. Verujem samo svom dedi, koji je gore na nebu. Vidim njegov osmeh. I znam, da ću biti dobro. Ali nisam uspeo da skapiram, šta mi je govorio dok je bio živ. Njegove zadnje reči su bile: "Sinko, ništa nismo uradili."